Uspješno završeno Besplatno hodočašće siromaha, prosjaka i beskućnika
Ovo je definitivno jedno od onih hodočašća koje čovjeku ostaju u sjećanju za cijeli život i koje će vjerujem ostati zapamćeno po srdačnom gostoprimstvu, nesebičnom davanju, požrtvovnoj ljubavi. No, krenimo redom...
Na hodočašće je krenulo 90-tak hodočasnika koji redovno koriste usluge Pučke kuhinje sv. Antun na sv. Duhu, Misionarki ljubavi u Jukićevoj ulici te Pučke kuhinje u Gundulićevoj ulici. Uz Biskupov blagoslov krenuli smo u 7 h ujutro te već oko 14 h stigli u Međugorje. Slijedio je smještaj po pansionima i ručak nakon kojeg smo svi zajedno prisustvovali Večernjem programu u Crkvi sv. Jakova. Trebam napomenuti da smo se u autobusima na putu do Međugorja posebno pripremali za sv. Ispovijed.
Po mojim saznanjima mislim da su se i svi vratili iz Međugorja pomireni s Bogom.
Sutradan 19.11.2009.g., nakon doručka, prisustvovali smo sv.Misi te nakon kraćeg razgledavanja svetišta zaputili se na Podbrdo.
Za meditaciju i molitvu bili su zaduženi velečasni Dragutin Goričanec, pater Mato Anić i fra Vlado Rukavina. Uslijedio je posjet Majčinom selu. Nakon obilaska Vrta sv.Franje, svi hodočasnici bili su upoznati s djelatnostima Majčinog sela nakon čega je uslijedio zajednički ručak s fra Svetozarom Kraljević i Miljenkom Maić te slikanje ispred Crkve s župnikom fra Petrom Vlašić.
Razgovor sa sudionicima hodočašća siromaha, prosjaka i beskučnika Kraljici mira u Međugorje.
Svi hodočasnici su na poklon dobili krunice, jakne, košulje, ali ono najvažnije, duhovna dobra koja su ponijeli u svojim srcima natrag u Zagreb.
Treba li posebno zahvaljivati dobrim ljudima koji su ih prevezli do Međugorja i natrag, koji su ih prihvatili i nahranili, napojili, utješili, razveselili, obukli?! Mislim da nije potrebno. Zaista, uzvratit će im Krist o Uskrsnuću pravednih.
Za svjedočansvo moram samo spomenuti kako mi je prišao jedan hodočasnik s ovog hodočašća sa suzama u očima i počeo zahvaljivati. Govorio mi je kako je ovo nešto posebno, prelijepo i kako se svemu ovome nije nadao. Prvi put je bio u Međugorju i nigdje nije ništa slično osjetio. Sam siromah izvadio je 5€, gurnuo mi ih u ruku i rekao da ih dadem kome je potrebno.
Evađelje se ispunilo tih dana, vjerujte mi, vrijedilo se žrtvovati!
Hvala vam Isuse i Gospo što ste nas pozvali!
I na kraju, Međugorje, ljudi Međugorčani, hvala vam! Hvala vam što je srce pobijedilo um. Primili ste blagoslov!