kup-karmel.com

Hvala ti Isuse, hvala ti majko Marijo!
 
Danas kada su autobusi otišli kućama i kada razmišljam što da napišem o proteklom hodočašću, dolazi mi misao kako mi je žao što ja kao dijete nisam bio sudionik ovakvog jednog obiteljskog hodočašća. Siguran sam da bi me kada bih vidio suze oca ili majke, razdraganog mnoštva, smijeh i radost ostale djece, potaknule na razmišljanje o razlogu njihovih suza radosnica, njihove radosti i sreće.

Pa nije tu bilo ljudskim očima gledano ništa spektakularnog, vozili smo se satima autobusima od Zagreba do Međugorja, istu večer nas stotinjak hodalo je od crkve pa do vrha Križevca. Na počinak smo otišli tek oko 3 h ujutro. Isto jutro u 8h bili smo na Podbrdu, u 11h susreli smo se sa fra Marinkom Šakotom... Istu večer prisustvovali smo večernjem molitvenom programu. U nedjelju ujutro prisustvovali smo sv. Misi te posjetili Majčino selo.
 
U nekim drugim okolnostima, na nekom drugom mjestu, s nekim drugim ljudima,  vjerojatno bi poludio.
 
Gledano očima srca, mi smo u autobusu molili, pjevali, zabavljali se , upoznavali se, dijelili darove.
Na Križnom putu razmatrali smo muku Isusovu i muku nas kao roditelja, supružnika, odgojitelja. Na Podbrdu  probudili smo osjećaje ljubavi prema supružniku,i sjetili se dana mladosti  i zaljubljenosti. Fra Marinko nas je učio kako moliti srcem i kako otkriti za što treba zahvaljivati.
Na molitvenom programu susreli smo Isusa u Pričesti i Klanjanju.
U Majčinom selu zahvalili smo Bogu na djeci, dobročiniteljima, supružnicima…
Sada nakon svega mogu samo kliktati: Hvala ti Isuse, hvala ti Gospo!
 
Samo onaj tko je ikada bio na ovakvom hodočašću zna da je Bog najbliži u žrtvi, da ga je tada najlakše osjetiti i zato ovakvi događaji poput ovog hodočašća ispunjeni su milošću Božjom.
 
150  sudionika Hodočašća obitelji osjećam da su otišli kućama ispunjeni nekim novim poletom, nekom novom snagom, otišli su kućama obnovljeni i uvjereni da ima nade za njihovu djecu, da  ima nade za njihov brak, da postoji zlo koje nas okružuje ali kad smo s Bogom onda nam ne može ništa. Može nas napadati, možemo biti kušani može nam biti teško ali s Bogom mi smo pobjednici.
 
Gospa nas je tako ovih godina odgojila. I sada na ovom hodočašću izmolila  nam je neprocjenjive darove koji se ne vide okom ali itekako osjećaju srcem. Svjedoci su tome: suze, radost, veselje, mir, ljubav  roditelja i njihove djece.
 
Neizmjerno sam zahvalan Bogu što je otvorio sva ona srca koji su nesebičnim donacijama potpomogli održavanje ovog hodočašća, i siguran sam da ni njima kao ni hodočasnicima neće izostati Božji blagoslov.